Osnovna škola Kustošija

NAŠ VUKOVAR

11. siječnja 2018.

Avanturu smo započeli u ranim jutarnjim satima. Svi smo jedva čekali ukrcaj u autobus, jer od velikog je uzbuđenja malotko uspio uloviti dovoljno sna. Nakon duge vožnje stigli smo u Vukovar, Grad Heroj.

Kaže se da je doručak najvažniji obrok u danu pa smo i mi dobili sendvič i sok prije puno hodanja i razgledavanja koje je uslijedilo. Prvo smo se uputili u Muzej vučedolske kulture gdje smo se upoznali sa životima i važnom kulturom ljudi otprije više tisuća godina. Bilo je stvarno zanimljivo. Zatim smo posjetili Muzej grada Vukovara. Nalazi se u jako lijepom i obnovljenom dvorcu Eltz građenom, ako se ne varam, u baroknom stilu. Imali smo sreće s odličnim kustosima, tj. vodičima kroz muzeje pa smo stvarno uživali i dosta toga vidjeli i naučili. Tako smo se puni znanja vratili u hostel Dubrovnik (bivšu  vojarnu) na ručak nakon čega smo poslušali predavanja o Vukovaru i o Domovinskom ratu.  Poslije smo imali vremena smjestiti se u sobe i malo se odmoriti. Na večeri smo svi bili uzbuđeni radi odlaska u disko.  Pripreme su trajale dugo, posebno kod cura, ali su se isplatile. Bilo je nezaboravno i svi smo se dobro zabavili. Nakon takvog dana, iako umorni, vrlo smo kasno zaspali unatoč stalnim upozorenjima naših  već iscrpljenih profesorica,

12. siječnja 2018.

Buđenje je, na našu veliku žalost, bilo rano. Beživotno smo se odjavili iz hostela i otišli na doručak. Potom smo, malo vedriji, krenuli autobusom u Vukovarsku bolnicu. Tek smo tamo shvatili kako je rat surov. Shrvani smo otišli na Vukovarsko groblje gdje smo zapalili svijeće za sve pale branitelje i nevine ljude koji su izgubili svoje živote za Hrvatsku. Došli smo i do Ovčare i čuli kakve su se strahote tamo dogodile. Posjetili smo i mjesta herojskih djela, kao što je groblje tenkova na Trpinjskoj cesti. Osviješteni istinom o Domovinskome ratu upoznali smo se s oružjem koje se koristilo s hrvatske i srpske strane.  Iako je Hrvatska imala puno manje oružja, pokazala je svima koliko ljudi ju je branilo pouzdajući se u Boga. 

Kada smo se malo osvježili, ručajući ćufte s pireom, uslijedila je zadnja etapa našeg posjeta Vukovaru, predavanje „Škola mira“ pa kviz na kojem smo s drugim dvjema zagrebačkim školama omjerili stečeno znanje o Domovinskom ratu i o gradu Vukovaru. Nismo pobijedili, ali nismo bili ni zadnji. Zlatna sredina! Pozdravili smo se s domaćinima i s učenicima iz drugih škola te krenusmo prema Zagrebu. Hvala Bogu, sretno smo stigli i uputili se svojim kućama.

Mislim da je ovo bilo jedno vrlo korisno iskustvo koje je i više nego potrebno kako se Domovinski rat ne bi zaboravio niti više ikada ponovio. Zahvalan sam svakom pojedincu koji je na bilo koji način branio našu domovinu Hrvatsku.

                                              Izidor Bistrović, 8.a

                                            OŠ Kustošija, Zagreb